Sukladno Pojmovniku UzP-a, intelektualno vlasništvo odnosi se na skup uglavnom isključivih prava kojima se štite rezultati inovativne i kreativne djelatnosti, kao što su tehnološki izumi, industrijski dizajn ili djela iz područja književnosti, umjetnosti, znanosti i drugih srodnih područja, te oznake u trgovačkom prometu kojima se štite izvor, ugled ili zemljopisno podrijetlo proizvoda i usluga, kao što su žigovi i zemljopisne oznake podrijetla. Sukladno propozicijama poziva, prihvatljivi oblici nematerijalne imovine su patenti, licencije, znanje i iskustvo ili druga vrsta intelektualnog vlasništva. Autorsko pravo je pravo autora u pogledu njegovog autorskog djela. Nacionalni propis kojim je propisana zaštita autorskog i srodnih prava u Republici Hrvatskoj je Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, a ovo područje uređeno je i pravnim okvirom Europske unije te međunarodnim ugovorima.

Autorsko pravo je prihvatljiv dokaz intelektualnog vlasništva no bez uvida u konkretnu prijavu, a u interesu jednakog postupanja, nadležno tijelo ne može dati prethodno mišljenje u svezi s prihvatljivošću prijavitelja, projekta ili određenih aktivnosti i troškova te ne može zamijeniti niti prejudicirati ishod pojedinih faza postupka dodjele kako su opisane u UzP-u. Slijedom navedenog, nadležno tijelo nije u mogućnosti odgovarati na pitanja koja zahtijevaju ocjenu prihvatljivosti konkretnog projekta, konkretnog prijavitelja/partnera, konkretnih aktivnosti, konkretnih troškova i slično. U svrhu dokazivanja intelektualnog vlasništva dovoljna je Izjava o autorstvu. Ugovore je potrebno dostaviti samo ako se radi o autorskom djelu koje nije ostvario prijavitelj.