Poštovani,

ljubazno bismo Vas zamolili za pojašnjenje nastavno na poglavlje 2.12.

Naime, pod troškove ulaganja u materijalnu imovinu naveden je prihvatljiv trošak „nabave opreme za potrebe naprednih sustava digitalizacije (Internet stvari, umjetna inteligencija i sl.)“. Dodatno, pod troškovima ulaganja u nematerijalnu imovinu naveden je prihvatljiv trošak „informatičko-komunikacijskih rješenja (softver)“. Za prihvatljivost troškova ulaganja u nematerijalnu imovinu navedeni su, između ostalih, i uvjeti koji određuju da se nabavljena imovina mora voditi kao imovina koja se amortizira te da mora biti uključena u imovinu poduzetnika koji prima potporu.

Tržišni trendovi kod  dobavljača opreme i softverskih rješenja su skoro u potpunosti usmjereni na tzv. rješenja „u oblaku“ te na modele licenčnog ugovaranja usluge. Drugim riječima, za određena rješenja (pr. serversku infrastrukturu), nužno je, uz hardver, nabaviti i softver kako bi kupac/korisnik mogao biti u mogućnosti navedeno rješenje staviti u funkciju. Određena softverska rješenja koja su od kritične važnosti za funkcionalnost hardverske infrastrukture moguće je isključivo nabavljati u licenčnom (pretplatnom) modelu, što podrazumijeva da se navedeno softversko rješenje ne može upisivati u imovinu poduzetnika koji ga koristi.

Slični tržišni uvjeti su prisutni i za napredne sustave digitalizacije (posebice sustava za umjetnu inteligenciju) koji se većim svojim dijelom upravljaju putem „oblaka“. Drugim riječima, bez korištenja licenčnih (pretplatnih) modela, neće biti moguće osiguravanje operativne implementacije kompletnih digitalnih sustava već će navedeno biti omogućeno samo djelomično (hardverska komponenta i softver implementiran na podatkovnom centru kod korisnika (engl. „on premise“), čija izgradnja predstavlja velik trošak te kompleksan implementacijski zahvat, za koji korisnici u često nemaju ni resursa ni adekvatni prostor).

Dodatno, ističemo i kontekst pokazatelja neposrednih rezultata – „poduzeća koja su primila potporu za razvoj ili usvajanje novih ili značajno unaprijeđenih usluga, proizvoda i procesa temeljenih na digitalnim tehnologijama u skladu s kriterijima smanjenja emisije stakleničkih plinova ili energetske učinkovitosti“ koje je opisno definirano na sljedeći način: „…to uključuje napredne digitalne tehnologije, ali nije ograničeno na automatizaciju, umjetnu inteligenciju, kibernetičku sigurnost, blok-lanac, cloud i edge infrastrukture i podatkovne prostore, kvantno računalstvo i računalstvo visokih performansi.“ Iz navedenog zaključujemo da je Ministarstvo pri raspisu Poziva uzelo u obzir tehnologije koje su neraskidivo povezane s licenčnim modelom/modelima „u oblaku“ koje se ne upisuju u imovinu korisnika, te da je svjesno važnosti takvih tehnologija za ispunjavanje ciljeva Poziva te doprinosa digitalnoj tranziciji.

Omogućavanje licenčnih i modela „u oblaku“ predstavljalo bi troškovno efikasniji i po korisnika značajno jednostavniji proces digitalne transformacije poslovanja. Dodatno, ističemo da je u okviru NPOO objavljen i Poziv NPOO.C1.1.2.R3-I3.01 u okviru kojeg je MSP-ovima bilo omogućeno sufinanciranje troškova licenci za nabavu ili nadogradnju softvera (trajnih ili najma od najviše od dana nabave do kraja trajanja provedbe projekta) te troškove korištenja raznovrsnih usluga računalnog oblaka (Cloud) – SaaS, IaaS, PaaS, WPaaS, također od dana nabave usluge do kraja trajanja provedbe projekta.

Zaključno, a s obzirom na sve navedeno, molimo za pojašnjenje:

• je li u okviru Poziva moguće sufinanciranje softverskih rješenja baziranih na licenčnom (pretplatnom) modelu, pod uvjetom da su takva rješenja tehnološki neophodna za operativno funkcioniranje nabavljene materijalne imovine?

• je li u okviru Poziva moguće sufinanciranje softverskih rješenja baziranim na modelima „u oblaku“ (eng. Cloud), pod uvjetom da su takva rješenja tehnološki neophodna za operativno funkcioniranje nabavljene materijalne imovine ?